9. At-Tawba

Allah je od vjernika kupio živote njihove, i pored toga što su oni u Njegovoj vlasti, kao vid počasti, i to za veliku vrijednost, tj. džennet. Oni će se na Allahovu putu boriti protiv nevjernika, kako bi Allahovu riječ uzdigli, pa će ubijati nevjernke, a i ginuti od njihovih ruku. Allah je to, zbilja, obećao u Tevratu, koji je objavio Musau, i Indžilu, koji je kao objavu dao Isau, neka je na njih mir i spas, a i u Kur'anu, koji je objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. A niko od Allaha dosljednije ne ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte i budite sretni, o vjernici, zbog pogodbe svoje koju ste s Allahom ugovorili, jer to je zasigurno uspjeh veliki.

Oni koji će dobiti spomenutu nagradu ostavljaju djela koja Allah mrzi i prezire i rade ono što dovodi do Njegove ljubavi i zadovoljstva. Oni su ponizni i strahopoštavanja prema Njemu puni, pa se trude da Mu pokorni budu, iskazuju Mu zahvalu u svim situacijama, poste, klanjaju, promoviraju djela koja su naređena od Allaha i Njegova Poslanika, sprečavaju sve ono što je vjerom zabranjeno, vode brigu o Allahovim granicama i naredbama, te ostavljaju sve ono što je On zabranio. Zato, o Allahov Poslaniče, kaži vjernicima koji imaju ova svojstva ono zbog čega će se radovati i na ovome i na budućem svijetu.

Ibrahim je za svoga oca oprost molio jer je obećao da će to učiniti, nadajući se da će prihvatiti islam. Kada je Ibrahimu postalo jasno da je njegov otac Allahov neprijatelj, zbog toga što savjete nije prihvatao ili zbog toga što je posredstvom Objave saznao da će kao nevjernik umrijeti, odrekao ga se. Traženje oprosta za njega bilo je dio njegovog zaključka i truda, a ne kao vid suprotstavljanja Allahovom propisu koji mu je objavio. Ibrahim, neka mu je Allahov mir, bio je Allahu izuzetno predan i puno je svome nepravednom narodu praštao.

Allah neće donijeti odluku da je neki narod u zabludi, nakon što ga je uputio, sve dok im ne pojasni zabranjena djela kojih se moraju čuvati. Ako ih budu činili, nakon tog pojašnjenja, donijet će presudu o njihovoj zabludi. Allah sve zna, ništa Mu skriveno nije. On vas je poučio svemu onome što niste znali.

Allahova je vlast i na nebesima i na Zemlji, On u toj vlasti ni na Zemlji ni na nebu nema sudruga i ortaka. Ni najskrivenija pojava nije Mu skrivena, On kome hoće život daje, a ako hoće usmrćuje. O ljudi, vi pored Allaha nemate zaštitnika koji će brinuti o vama i vašim stanjima, niti imate pomagača koji će vas od zla udaljiti i protiv neprijatelja pomoći.

Allah je oprostio vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kada je licemjerima dozvolio izostanak iz Pohoda na Tebuk, oprostio je i muhadžirima i ensarijama koji nisu izostali, nego su ga u tom teškom času, u Pohodu na Tebuk, slijedili, kada je bila velika vrućina, manjak snage, a neprijatelj je bio jak. U to vrijeme srca nekih od njih zamalo se nisu pokolebala i napustila pohod, jer su bili u teškoj situaciji. Allah ih je poslije učvrstio i pomogao u njihovoj nakani da krenu u boj, te im je poslije i oprostio. On je prema njima, zaista, milosrdan i milostiv, a ta milost se, pored ostaloga, ogleda i u činjenici da ih je usmjerio ka pokajanju, a onda to pokajanje i prihvatio.

Allah je oprostio trojici koja su izostala iz bitke na Tebuku i čije je pokajanje bilo odgođeno, a oni su: Ka'b b. Malik, Murara b. er-Rebi i Hilal b. Umejja. Poslanik je, sallallah salallahu alejhi ve sellem, izdao naređenje da se oni izbjegavaju, pa su bili veoma tužni, toliko da im se Zemlja, pored širine i prostranstva, učinila skučenom, a u njihovim dušama bilo se stislo zbog samoće koju su osjećali. U tom stanju znali su da je jedini izlaz kod Allaha, pa im se On smilovao i ka pokajanju ih uputio, a onda im pokajanje prihvatio, jer On mnogo prašta Svojim robovima i milostiv je prema njima.

O vjernici, vjerujte u Allaha, slijedite Njegova Poslanika i radite po vjerozakonu koji je objavio, bojte se Allaha tako što ćete izvršavati vjerske naredbe i sustezati se od vjerskih zabrana, a pored toga budite sa iskrenima u njihovom vjerovanju, riječima i djelima, jer bez iskrenosti nema vam spasa!

Stanovnici Medine i beduini iz njene okoline nisu trebali izostati iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je krenuo u borbu, i nisu trebali svoje živote čuvati ne žrtvujući se za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego im je obaveza bila da svoje živote založe za njegov, jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu dobit nad neprijateljem ostvariti, bilo da se radi o pogibiji, zarobljavanju, plijenu ili porazu, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti i od njih kod Allaha primljeno. Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro, nego će im tu nagradu čak i povećati.