7. Al-A'raaf

O Muhammede, spomeni kada smo iščupali brdo i podigli ga iznad Israelićana, nakon što nisu htjeli prihvatiti ono što je u Tevratu, pa je brdo izgledalo poput oblaka iznad njih, njegova je sjena bila na njihovim glavama, i uvjerili su se da će pasti na njih, pa im je rečeno: "Uzmite ono što smo vam dali, prihvatite ga ozbiljno i odlučno i trudite se da ga primijenite, i sjećajte se propisa koji su u njemu, i nemojte ih zaboraviti, kako bi bili bogobojazni ako tako postupite."

I spomeni, o Muhammede, kada je tvog Gospodar iz kičmi sinova Ademovih izveo potomstvo i tražio od njih da potvrde Njegovo gospodarstvo na osnovu duboko usađenog vjerovanja u prirodi čovjeka, pa reče: "Zar ja nisam vaš Gospodar?", a oni svi rekoše: "Jesi, Ti si naš Gospodar!" On reče: "Mi smo vas pitali i od vas zavjet uzeli kako na Sudnjem danu ne biste mogli poreći Allahov dokaz nad vama i reći: "Nismo ništa o tome znali."

"I kako se ne biste mogli pravdati kako su vaši preci prekršili zavjet i činili širk, a da ste ih vi samo slijepo slijedili u onome na čemu ste ih našli, i kako ne biste rekli: "Zar ćeš nas kazniti, Gospodaru naš, zbog onoga što su naši preci radili, koji su svoja djela širkom poništili? Mi nismo krivi jer nismo znali i samo smo pretke slijedili."

Kao što smo objasnili ajete o tome kako skončavaju narodi koji poriču, tako ovima objašnjavamo, ne bi li ostavili širk i postali monoteisti, obožavajući Allaha jedinog, kao što je došlo u zavjetu kojeg su dali Allahu.

O Poslaniče, kaži Israelićanima vijest o čovjeku koji je pripadao njihovom narodu, kome smo dali Naše ajete pa ih je naučio i shvatio istinu koju sadrže, ali nije radio po tome, pa mu je šejtan postao stalni pratilac, zbog čega on postade od zabludjelih i propalih nakon što je bio od upućenih i spašenih.

A da smo htjeli da se on okoristi tim ajetima Mi bismo ga uputili da radi po njima i time bismo ga uzdigli i na dunjaluku i na Ahiretu, ali on je odabrao ono što vodi njegovoj propasti, jer se priklonio slijeđenju svojih dunjalučkih strasti, dajući prednost dunjaluku nad Ahiretom. On je, u svojoj želji prema dunjaluku, poput psa koji dahće u svakom stanju, bilo da leži ili trči. Takvi su zalutali ljudi, oni koji Naše ajete poriču, pa im kazuj, o Poslaniče, ova kazivanja, kako bi razmislili i okanili se poricanja i zablude.

Nema gorih ljudi od onih koji poriču Naše dokaze, i ne vjeruju, oni time sebi nepravdu čine jer sebe bacaju u propast.

Koga Allah uputi na pravi put takav je istinski upućen, a koga Allah udalji od pravog puta, takav je istinski propao, i izgubio je sebe i svoju porodicu na Sudnjem danu. Doista je to očita propast.

Mi smo za Džehennem stvorili mnoge džine i ljude, u smislu da smo znali da će oni raditi djela koja vode u Džehennem. Njihova srca ne dokučuju ono što im istinski koristi i šteti, njihove oči ne vide Allahove znakove u njima samima i oko njih pa da uzmu pouku, njihove uši ne čuju Allahove ajete pa da razmisle o njihovom sadržaju. Oni koji imaju takva svojstva su poput stoke u nedostatku razuma, čak su u većoj zabludi od stoke. To su oni koji su nemarni u vjerovanju prema Allahu i Sudnjem danu.