سُورَةُ الأَعۡرَافِ
Reading Al-Mukhtasar in Interpreting the Noble Qur'an by Tafsir Center for Quranic Studies
Ayahs 91–100 of 206
فَأَخَذَتْهُمُ ٱلرَّجْفَةُ فَأَصْبَحُوا۟ فِى دَارِهِمْ جَٰثِمِينَ
I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.
I zadesi ih snažan zemljotres i oni pomriješe u svojim domovima, pali na koljena i lica, nepokretni.
ٱلَّذِينَ كَذَّبُوا۟ شُعَيْبًۭا كَأَن لَّمْ يَغْنَوْا۟ فِيهَا ۚ ٱلَّذِينَ كَذَّبُوا۟ شُعَيْبًۭا كَانُوا۟ هُمُ ٱلْخَٰسِرِينَ
Oni koji su smatrali Šuajba lašcem – kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali.
Svi oni koji su Šuajba utjerivali u laž propali su, i kao da nikad nisu postojali u svojim domovima, i kao da nikad nisu uživali. Oni koji su Šuajba utjerivali u laž su istinski propali jer su izgubili sve, i sebe i ono što su posjedovali, dok vjernici iz njegovog naroda nisu propali, kako su mislili ovi nevjernici poricatelji.
فَتَوَلَّىٰ عَنْهُمْ وَقَالَ يَٰقَوْمِ لَقَدْ أَبْلَغْتُكُمْ رِسَٰلَٰتِ رَبِّى وَنَصَحْتُ لَكُمْ ۖ فَكَيْفَ ءَاسَىٰ عَلَىٰ قَوْمٍۢ كَٰفِرِينَ
A on ih je već bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!"
Šuajb, 'alejhisselam, se okrenu od njih nakon što propadoše i obrati im se: "Narode moj, dostavio sam vam ono što mi je naredio moj Gospodar, i savjetovao sam vas pa niste prihvatili moj savjet i niste se pokorili mojim uputstvima, pa kako da tugujem za narodom koji nije vjerovao u Allaha i koji je bio ustrajan na svom nevjerstvu?"
وَمَآ أَرْسَلْنَا فِى قَرْيَةٍۢ مِّن نَّبِىٍّ إِلَّآ أَخَذْنَآ أَهْلَهَا بِٱلْبَأْسَآءِ وَٱلضَّرَّآءِ لَعَلَّهُمْ يَضَّرَّعُونَ
I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali.
Kad god smo poslali nekog vjerovjesnika u neko naselje pa ga u laž utjerali stanovnici tog naselja - Mi smo ih kaznili siromaštvom i bolestima kako bi se pokorili Allahu i ostavili nevjerstvo i oholost. Ovo je upozorenje Kurejšijama i svakom ko ne vjeruje i porekne, spominjanjem Allahovog metoda sa prijašnjim narodima koji su istinu poricali.
ثُمَّ بَدَّلْنَا مَكَانَ ٱلسَّيِّئَةِ ٱلْحَسَنَةَ حَتَّىٰ عَفَوا۟ وَّقَالُوا۟ قَدْ مَسَّ ءَابَآءَنَا ٱلضَّرَّآءُ وَٱلسَّرَّآءُ فَأَخَذْنَٰهُم بَغْتَةًۭ وَهُمْ لَا يَشْعُرُونَ
Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" – i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili.
Nakon što smo ih iskušali neimaštinom i bolešću dadosmo im velika dobra i sigurnost, pa kad se umnožiše i veliki imetak stekoše rekoše: "To što nas pogađa teškoća i blagostanje je samo životni zakon i to se događalo i našim precima", ne spoznavši da su ih iskušenja zadesila da bi pouku uzeli, a da im je blagostanje došlo kako bi ih postepeno odvelo u propast. Nakon toga smo ih iznenada kaznili, a da toga nisu ni svjesni bili.
وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ ٱلْقُرَىٰٓ ءَامَنُوا۟ وَٱتَّقَوْا۟ لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَٰتٍۢ مِّنَ ٱلسَّمَآءِ وَٱلْأَرْضِ وَلَٰكِن كَذَّبُوا۟ فَأَخَذْنَٰهُم بِمَا كَانُوا۟ يَكْسِبُونَ
A da su stanovnici sélā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.
Da su stanovnici ovih naselja kojima smo slali Naše poslanike povjerovali u ono sa čim su im došli ti poslanici, i da su se Allaha pobojali ostavljajući grijehe i primjenjujući Njegove naredbe, otvorili bismo im vrata dobra sa svake strane. Međutim, oni nisu povjerovali niti su se pobojali, već su poricali ono sa čim su im poslanici došli, pa smo ih iznenada kažnjavali zbog grijeha koje su učinili.
أَفَأَمِنَ أَهْلُ ٱلْقُرَىٰٓ أَن يَأْتِيَهُم بَأْسُنَا بَيَٰتًۭا وَهُمْ نَآئِمُونَ
A zar su stanovnici sélā i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?
Zar su stanovnici ovih nevjerničkih naselja sigurni da im Naša kazna neće doći noću dok spavaju u rahatluku i smiraju?
أَوَأَمِنَ أَهْلُ ٱلْقُرَىٰٓ أَن يَأْتِيَهُم بَأْسُنَا ضُحًۭى وَهُمْ يَلْعَبُونَ
Ili su stanovnici sélā i gradova sigurni da ih Naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali?
I da li su sigurni da im Naša kazna neće doći početkom dana dok su nemarni i zauzeti svojim dunjalukom?
أَفَأَمِنُوا۟ مَكْرَ ٱللَّهِ ۚ فَلَا يَأْمَنُ مَكْرَ ٱللَّهِ إِلَّا ٱلْقَوْمُ ٱلْخَٰسِرُونَ
Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.
Pogledajte kako im je Allah dao vremena i obasuo ih blagodatima poput snage i bogatstva, da bi ih postepeno u propast odveo! Zar su i nevjernici poricatelji bili sigurni od Allahove zamke? Samo propali ljudi misle da su sigurni od Allahove kazne iako rade zlo. Oni koji su na pravom putu se čuvaju Allahove zamke time što ne dozvoljavaju da ih blagodati obmanu, već su svjesni da su to Allahove blagodati i zahvalni su na njima.
أَوَلَمْ يَهْدِ لِلَّذِينَ يَرِثُونَ ٱلْأَرْضَ مِنۢ بَعْدِ أَهْلِهَآ أَن لَّوْ نَشَآءُ أَصَبْنَٰهُم بِذُنُوبِهِمْ ۚ وَنَطْبَعُ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ فَهُمْ لَا يَسْمَعُونَ
Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće poslušati.
Zar nije postalo jasno onim generacijama koje dođu da žive na Zemlji nakon što su prijašnji narodi uništeni zbog grijeha, da ih Allah može, ako hoće, kazniti zbog njihovih grijeha onako kako je to On inače činio, ako ne uzmu pouku iz onoga što je zadesilo njihove prethodnike i čine ista ta uništavajuća djela? On njihova srca zapečati pa pouku ne primaju niti im opomena koristi.
Commentary: Al-Mukhtasar in Interpreting the Noble Qur'an by Tafsir Center for Quranic Studies. Qur'an text and translation via AlQuran Cloud.
