2. Al-Baqara

Elif-Lām-Mīm su harfovi kojima počinju neke kur’anske sure. To su slova arapske abecede koja sama po sebi nemaju značenje, ali njihovo izdvojeno spominjanje u Kur’anu ima mudrost i cilj, jer u Kur’anu ništa nije navedeno bez mudrosti i svrhe. Od najbitnijih mudrosti spominjanja ovih harfova je ukazivanje na izazov Arapima da sastave nešto slično ovom Kur'anu, jer se Kur'an sastoji od harfova koji su bili poznati tadašnjim Arapima i od kojih su oni sastavljali riječi. Zbog toga, u većini slučajeva, nakon otpočinjanja neke sure ovim harfovima spominje se Kur'an, kao što je slučaj i u ovoj suri.

U ovaj veličanstveni Kur'an nema sumnje ni sa kojeg aspekta, pa nema sumnje u to da ga je Allah objavio, niti ima sumnje u to da su sve njegove riječi, i u formi i u značenju – Allahov govor koji bogobojazne upućuje na Pravi put.

Bogobojazni su oni koji vjeruju u ono što je čulima nedokučivo, a to je sve ono o čemu nas je obavijestio Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi ili kroz govor Njegovog Poslanika, poput Sudnjeg dana, i oni koji uspostavljaju namaz tako što ga obavljaju onako kako je Allah propisao, poštujući njegove uslove, sastavne dijelove (ruknove) obavezne i pohvalne radnje, i oni koji udjeljuju od onoga čime ih je Allah opskrbio time što izdvajaju zekat, koji je obavezan, ili sadaku, koja je dobrovoljna. Oni sve to rade nadajući se Allahovoj nagradi. Oni vjeruju u Objavu koju je Allah spustio Svom Vjerovjesniku, i koju je spustio ostalim vjerovjesnicima, neke na njih Allahov mir i spas, ne praveći razliku između tih Objava u pogledu vjerovanja. Oni čvrsto vjeruju u ahiret, onaj svijet, te u nagradu i kaznu koji tamo slijede.

Bogobojazni su oni koji vjeruju u ono što je čulima nedokučivo, a to je sve ono o čemu nas je obavijestio Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi ili kroz govor Njegovog Poslanika, poput Sudnjeg dana, i oni koji uspostavljaju namaz tako što ga obavljaju onako kako je Allah propisao, poštujući njegove uslove, sastavne dijelove (ruknove) obavezne i pohvalne radnje, i oni koji udjeljuju od onoga čime ih je Allah opskrbio time što izdvajaju zekat, koji je obavezan, ili sadaku, koja je dobrovoljna. Oni sve to rade nadajući se Allahovoj nagradi. Oni vjeruju u Objavu koju je Allah spustio Svom Vjerovjesniku, i koju je spustio ostalim vjerovjesnicima, neke na njih Allahov mir i spas, ne praveći razliku između tih Objava u pogledu vjerovanja. Oni čvrsto vjeruju u ahiret, onaj svijet, te u nagradu i kaznu koji tamo slijede.

Ovi ljudi koji posjeduju navedene osobine idu čvrsto pravim putem, i oni su istinski pobjednici na dunjaluku i na ahiretu jer su postigli ono čemu se nadaju i spasili od onoga čega se boje.

Onima za koje Allah zna da neće vjerovati i da će biti ustrajni u svojoj zabludi i inatu, isto je, bez obzira da li ih ti opominjao ili ne.

Oni ne prihvataju istinu zato što je Allah zapečatio njihova srca zbog zablude kojom su ispunjena, i zapečatio je njihov sluh, pa ne čuju istinu na način da joj se odazovu i slijede je, i na njihovim očima je stavio koprenu, te ne vide istinu i pored njene jasnoće. Njih na ahiretu čeka velika patnja.

Ima skupina ljudi koja misli da vjeruje. Oni to govore svojim jezicima želeći sačuvati svoje živote i imetke, dok u nutrini kriju nevjerstvo.

Oni su zbog svog neznanja uvjereni da varaju Allaha i vjernike, pokazujući da su vjernici, a krijući da su nevjernici. Oni, ustvari, samo sebe obmanjuju, jer Allah zna njihovu nutrinu, a vjernicima je ukazao na njihove osobine i stanja.

Oni obmanjuju sebe zato što je u njihovim srcima sumnja, pa im je Allah tu sumnju povećao, a naknada je shodno djelu. Njih čeka bolna patnja u najnižoj razini džehennema zato što lažu na Allaha i na ljude, i zato što poriču ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.