2. Al-Baqara

Oni koji ne vjeruju u svom su slijeđenju predaka poput stoke koju pastir vičući doziva, pa ona čuje njegov glas ali ne razumije njegove riječi. Oni su gluhi, pa ne čuju istinu na način da se njome okoriste, oni su nijemi jer njihovi jezici ne govore istinu, oni su slijepi jer ne vide istinu. Zato oni ne shvataju uputu kojoj ih vi pozivate.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijede Njegovog Poslanika, jedite lijepa jela kojima vas je Allah opskrbio i dozvoljenim vam ih učinio, i bude Allahu zahvalni, nutrinom i vanjštinom, vidljivim i nevidljivim dobrim djelima, na blagodatima kojima vas je opskrbio. Ako ste Mu zahvalni i ništa Mu ne pripisujete, vi ćete Mu se pokoravati i grijeha se kloniti.

Allah vam je zabranio da jedete ono što je umrlo, a nije zaklano onako kako to šerijat predviđa, i prolivenu krv, i svinjsko meso, i životinje pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime. Ukoliko čovjek bude prinuđen da jede nešto od zabranjenih stvari, a nije nepravedan prema sebi u smislu da jede bez potrebe, ili prelazi granicu nužde, takav nema grijeha niti kazne. Doista je Allah Onaj Koji puno prašta onima koji se pokaju, i milostiv je prema njima. U Njegovu milost spada i to što prelazi preko jedenja ovih zabranjenih stvari u slučaju nužde.

Doista oni koji skrivaju knjige koje je Allah objavio, i dokaze u njima koji ukazuju na istinu i na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što to rade jevreji i kršćani, i koji tim skrivanjem imaju neki dunjalučki interes poput vlasti, ugleda ili imetka, takvi u suštini u svoje trbuhe ubacuju ono što će uzrokovati njihovu paznju u džehennemskoj vatri, i na Sudnjem danu Allah sa njima neće razgovarati prijatnim razgovorom, već će im reći ono što će ih rastužiti i uznemiriti, i neće ih očistiti i pohvaliti. Njima pripada bolna patnja.

To su oni koji su opisani skrivanjem znanja koje je potrebno ljudima, koji su uputu zamijenili za zabludu nakon što su sakrili to istinito znanje, koji su Allahov oprost zamijenili Allahovom kaznom. O kako su samo strpljivi na činjenju onoga što će uzrokovati njihov ulazak u Vatru, kao da se radi o nekom ko ne mari za tom patnjom jer je mnogo strpljiv na njoj.

Takva je kazna za skrivanje znanja i upute jer je Allah objavio Knjige sa istinom, što iziskuje da to bude objašnjeno, a ne da se skriva. A oni koji su se razišli oko Božijih knjiga, pa su u neke povjerovali, a neke sakrili daleko su od istine.

U dobro kojim je Allah zadovoljan ne spada puko usmjeravanje ka istoku ili zapadu i razilaženje oko toga, već je svako dobro u onome ko povjeruje u Allaha kao jednog boga, i povjeruje u Sudnji dan, i u sve meleke, i sve objavljene Knjige, i sve vjerovjesnike, bez nevjerstva u nešto od toga, i koji udjeljuje imetak svojoj rodbini, premda ga i sam voli i za njim teži, i jetimima, koji oca maloljetni izgubiše, i potrebnima, i strancu koji je otišao na put daleko od svoje porodice i domovine, i onima koje je potreba primorala da prose od ljudi, i udjeljuje za oslobađanje robova, i koji namaz obavlja potpuno, onako kako je Allah naredio, i koji daje obavezni zekat, i ko zavjete i obećanja ispunjava, i strpljiv je na neimaštini, teškom životu i bolesti, i ko ne bježi kada se bitka rasplamsa – takvi su iskreni prema Allahu u svom vjerovanju i djelima, i takvi su bogobojazni, koji primjenjuju ono što im je Allah naredio i klone se onoga što im je Allah zabranio.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, obavezno vam je kažnjavanje ubica koji ubijaju ljude namjerno i nepravedno, shodno njegovom zločinu. Slobodan se ubija zbog slobodnog, rob se ubija zbog roba, žena se ubija zbog žene. Ukoliko ubijeni oprosti prije nego ispusti dušu, ili oprosti njegov staratelj u zamjenu za krvarinu – koja predstavlja određenu količinu imetka koji ubica daje da bi bio pomilovan – takav treba potraživati krvarinu na lijep način, bez uznemiravanja i predbacivanja, a ubica je treba lijepo dati, bez odugovlačenja. To pomilovanje i to uzimanje krvarine predstavlja Allahovu olakšicu i milost ovom umetu, pa ko pređe granicu prema ubici nakon pomilovanja i prihvatanja krvarine, takvom je Allah bolnu patnju pripremio.

Obavezani ste da, kada se na vama pokažu znakovi da vam se smrt približila, a imate puno imetka, da oporučite roditeljima i rođacima onoliko koliko je to šerijat odredio – u granicama trećine, i ovo je pritvrđena obaveza bogobojaznima. Ovaj propis je važio prije objavljivanja ajeta o propisima nasljedstva, a kada su ajeti nasljedstva objavljeni, pojasnili su ko nasljeđuje i koliko nasljeđuje.