14. Ibrahim

Elif-lam-ra. Već smo govorili na početku sure el-Bekare o otpočinjanju sura ovim harfovima. Ovaj Kur'an je knjiga koju tebi objavljujemo - o Poslaniče - kako bi ljude Allahovom voljom i pomoći izveo iz nevjerstva, neznanja i zablude u vjerovanje, znanje i uputu, u islam koji je put Allaha Silnoga koji je nad svime moćan i koji zaslužuje pohvalu u svemu.

Allaha Kome, jedinom, pripadaja vlast nad svim što se nalazi na nebesima i na Zemlji, i Koji jedini zaslužuje da bude obožavan, a da mu se ne pripisuje drug od Njegovih stvorenja. Nevjernike će stići snažna kazna.

Oni koji ne vjeruju daju prednost dunjalučkom životu i prolaznom užitku nad Ahiretom i vječnim uživanjem, i ljude odvraćaju sa Allahovog puta kojeg, radi toga, krive u njihovim očima, kako niko njime ne bi išao. Takvi su, doista, u zabludi, daleko od istine i pravog puta.

Mi smo poslali Musaa i pomogli smo ga znakovima koji ukazuju na njegovu istinitost, koji su dokaz da je poslat od svog Gospodara. Naredili smo mu da svoj narod izvede iz nevjerstva i neznanja u vjerovanje i znanje, i da ih podsjeća na dane u kojima im je Allah darovao Svoje blagodati. Doista su u tim danima jasni dokazi Allahovog monoteizma, Njegove velike moći i Njegovih velikih blagodati prema vjernicima. Iz ovog se mogu okoristiti vjernici koji su strpljivi na pokornosti Allahu, i koji su Mu stalno zahvalni na blagodatima koje im je darovao.

O Poslaniče, spomeni kada je Musa primijenio naredbu svog Gospodara rekavši svom narodu, Israelićanima, podsjećajući ih na Allahove blagodati: "O narode moj, sjetite se Allahovih blagodati prema vama kada vas je spasio od faraona i njegovih sljedbenika, sačuvavši vas njihove srdžbe i sile. Oni su vas žestoko mučili, klali su vaše sinove, kako se među vama ne bi rodio neko ko će preuzeti vlast od faraona, a u životu su ostavljali vaše kćeri, kako bi ih ponižavali. U tim njihovim djelima je veliki ispit za vas, kako biste strpljivi bili, pa vas je Allah nagradio za vaše strpljenje spašavanjem od sile faraona i njegovih sljedbenika."

Musa im reče: "Sjetite se kada vam je Gospodar vaš jasno poručio: 'Ako budete Allahu zahvalni na blagodatima koje vam je dao - On će vam ih još povećati, a ukoliko ne budete zahvalni - pa doista je Njegova kazna žestoka za one koji poriču blagodati Njegove i ne zahvaljuju na njima.'"

I Musa reče svom narodu: "O narode moj, ako vi i svi drugi narodi na Zemlji budete nevjernici, štetu sami sebi činite, jer Allah je, uistinu, apsolutno neovisan, hvale dostojan zbog svog savršenstva. On nema nikakve koristi od vjerovanja vjernika, niti Mu šteti nevjerovanje nevjernika."

O nevjernici, zar vam nije došla vijest o uništenju prijašnjih naroda koji su poricali: Nuhovog, Hudovog, Salihovog i drugih naroda koji su došli poslije njih. Bili su mnogobrojni, samo Allah zna koliko ih je bilo! Dolazili su im njihovi poslanici sa jasnim dokazima, a oni su svoje ruke grizli iz zlobe prema poslanicima i govorili: 'Mi ne vjerujemo u ono sa čim ste poslati. Mi, doista, sumnjamo u ono u šta nas pozivate.'"

Poslanici su im odgovarali: "Zar ima sumnje u Allahovu jednoću i isključivo pravo da bude obožavan, a On je stvorio nebesa i Zemlju ni iz čega? On vas poziva da vjerujete u Njega kako bi vam grijehe obrisao, i kako bi vas ostavio da živite do roka koji vam je određen na ovom svijetu." Njihovi narodi rekoše: "Vi ste ljudi kao i mi, ništa niste bolji od nas. Vi samo želite da nas odvratite od obožavanja onoga što su obožavali naši preci, pa donesite nam jasan dokaz da je istina da ste vi nama poslati od Allaha."