12. Yusuf

Kralj se obrati ženama: "Šta je bilo s vama kada ste spletkom tražile od Jusufa da sa vama učini nemoral?" Žene odgovoriše na upit kralja: "Bože sačuvaj da je Jusuf kriv, jer mi ne znamo nikakvo zlo od njega." Tada kraljeva žena, priznajući šta je činila, kaza: "Sada će istina izaći na vidjelo; ja sam pokušala da ga zavedem, a on nije pokušao da zavede mene već je bio iskren u svojoj tvrdnji da je čist od onoga za šta ga optužujem."

Velikaševa supruga nastavi govoriti: "Ja ne pravdam sebe, ne tvrdim da nisam htjela zlo, ne želim ovim govorom pohvaliti sebe, jer je ljudska duša veoma sklona zlu, jer je sklona prohtjevima i jer je teško zaustaviti je u tome, osim kome se Allah smiluje pa ga sačuva od sklonosti zlu. Doista je moj Gospodar Onaj Koji puno prašta pokajnicima i Koji je milostiv prema njima."

Kralj reče svojim pomagačima nakon što postade jasno da je Jusuf nevin: "Dovedite mi ga i uzet ću ga u svoju svitu." Oni ga dovedoše, pa kada kralj razgovara sa njim uvidje koliko je Jusuf učen i pametan, te mu reče: "Jusufe, ti si od danas kod nas na visokoj poziciji, ugledan i vjerujemo ti."

Jusuf reče kralju: "Postavi me da vodim brigu o riznicama imetka i hrane u Egiptu, jer sam ja povjerljiv čuvar, imam znanje i pronicljivost u onome što mi se povjeri."

Kao što smo Jusufu ukazali blagodat obznanjujući njegovu nevinost i izbavljajući ga iz tamnice, dali smo mu vlast u Egiptu, u kojem je putovao i boravio gdje je htio. Mi Našu milost na dunjaluku dajemo kome hoćemo, i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine, već im u potpunosti isplaćujemo njihovu nagradu.

Doista je Allahova nagrada koju je pripremio na Ahiretu bolja od dunjalučke nagrade, i ona pripada onima koji vjeruju u Allaha i čuvaju se Njegove kazne, čineći ono što je naredio i kloneći se onoga što je zabranio.

Jusufova braća dođoše u Egipat sa svojom robom, pa kada uđoše kod njega on ih prepozna kao svoju braću, a oni njega kao brata ne prepoznaše, zbog toga što je prošlo mnogo vremena i što se on puno promijenio, pošto je bio dječak kada su ga bacili u bunar.

Kada im je dao zalihe i opskrbu kao što su tražili, i nakon što mu rekoše da imaju brata po ocu kojeg su ostavili kod oca, Jusuf im reče: "Dovedite mi vašeg brata po ocu i daću vam jedan tovar deve više. Zar ne vidite da ja punu mjeru dajem i da najbolje gostoprimstvo ukazujem."

"A ako mi ga ne dovedete postat će jasno da ste slagali da imate brata po ocu, pa vam više neću davati hranu i nemojte se približavati mojoj zemlji."