12. Yusuf

Kada je vladareva supruga čula kako je žene osuđuju i ogovaraju, poslala je nekog da ih pozove da vide Jusufa nakon čega će je opravdati. Pripremila im je mjesto za sjedenje, sa prostirkom i jastucima, i svakoj je ženi dala nož da sječe hranu. Nakon toga je rekla Jusufu, 'alejhisselam: "Izađi pred njih." Kada su ga vidjele bile su zadivljene njegovom ljepotom i povrijedile su svoje ruke noževima, a da to nisu ni osjetile. Rekoše: "Uzvišen je Allah, ovo nije čovjek, jer ovakvu ljepotu nema čovjek, već je ovo plemeniti melek."

Vladareva supruga reče tim ženama, nakon što je vidjela njihovo stanje: "Ovo je momak zbog kojeg ste me brukale. Ja sam ga pozvala k sebi i napravila spletku da ga zavedem ali se sustegao. Ako ne uradi ono što tražim sigurno će biti bačen u zatvor i sigurno će biti ponižen."

Jusuf, 'alejhisselam, uputi dovu svom Gospodaru: "Gospodaru moj, tamnica kojom mi prijeti draža mi je od nemorala u koji me pozivaju. Ako Ti od mene ne otkloniš njihove spletke, ja onda mogu prema njima naklonost osjetiti i biti od neznalica, i mogu učiniti ono čemu me pozivaju."

Nakon što vladar Egipta i njegova svita vidješe dokaze Jusufove nevinosti odlučiše da ga zatvore na neodređen period, kako se ne bi otkrila bruka.

Oni ga baciše u tamnicu, a sa njim i dvojicu momaka. Jedan od njih reče Jusufu: "Vidio sam u snu kako cijedim grožđe sve dok ne postane vino", a drugi reče: "Vidio sam u snu kako iznad glave nosim hljeb kojeg jedu ptice." I rekoše: "Obavijesti nas o tumačenju ovih snova, o Jusufe, jer mi smatramo da si dobročinitelj."

Jusuf, 'alejhisselam, reče: "Nijedna hrana, od kralja ili nekog drugog, vam neće doći a da vam ja prije toga ne objasnim njegovu suštinu i kakvoću. To tumačenje koje znam je nešto čemu me je podučio moj Gospodar, i ne spada u proricanje i astrologiju. Ja sam napustio narod koji ne vjeruje u Allaha i Ahiret."

"I ja slijedim vjeru mojih očeva: Ibrahima, Ishaka i Jakuba, to je vjera Allahove jednoće, i mi Njemu nikog ne pridružujemo. Taj monoteizam i to vjerovanje na kojem smo mi predstavlja jednu od Allahovih blagodati prema nama, jer nas je On uputio na to, i to je Njegova blagodat prema svim ljudima jer im je poslao vjerovjesnike da im to dostave. Međutim, većina ljudi ne zahvaljuje Allahu na Njegovim blagodatima, štaviše, poriču ih."

Jusuf im zatim reče: "Zar je obožavanje više bogova bolje od obožavanja Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, Koji je potčinitelj svega i Koji nikom ne može biti potčinjen?"

"Ono što obožavate pored Allaha su samo obična imena bez suštine, i ta imena ste vi i vaši preci dali božanstvima, a ona nemaju nikakvog udjela u božanstvenosti. Sud nad svim stvorenjima pripada samo Allahu, a ne ovim imenima koja ste izmislili vi i vaši preci. Allah je naredio da samo Njega obožavate i zabranio je da Mu išta pridružujete. Taj monoteizam je ispravna vjera u kojoj nema mahana, ali većina ljudi to ne zna i zato Allahu druge pridružuju i obožavaju neka Njegova stvorenja."