11. Hud

I poslasmo Semudu njihovog brata Saliha koji reče: "Narode moj, samo Allaha obožavajte, niko drugi ne zaslužuje da bude obožavan. On vas je od zemlje stvorio tako što je vašeg oca Adema stvorio od nje i dao je da na Zemlji živite i gradite, pa tražite od Njega oprost za grijehe i vratite Mu se činjenjem dobrih djela i ostavljanjem grijeha. Doista je moj Gospodar blizu onome ko Ga iskreno obožava i uslišava njegove molitve."

Njegov narod mu reče: "O Salih, prije ovog tvog poziva si kod nas bio poštovan, na visokom stepenu, i očekivali smo da budeš razuman, neko ko savjetuje. Zar nam zabranjuješ da obožavamo ono što su naši preci obožavali? Doista mi sumnjamo u ono čemu nas pozivaš, sumnjamo u obožavanje isključivo Allaha, i zato smatramo da lažeš na Allaha."

Salih odgovori svom narodu: "Narode moj, obavijestite me, šta ako ja imam jasan dokaz od mog Gospodara, i ako mi je On dao milost Svoju u vidu vjerovjesništva, ko će me sačuvati Njegove kazne ako Mu budem nepokoran i ne dostavim ono što mi je naredio da dostavim? Vi biste mi samo povećali zabludu i udaljenost od Njegovog zadovoljstva."

"O narode moj, ovo je Allahova deva kao znak da istinu govorim, pa je pustite da pase po Allahovoj zemlji i nemojte je uznemiravati, jer će vas brzo stići kazna od Allaha, (pogotovo) ako je zakoljete."

Oni je zaklaše, kao krajnji vid ispoljavanja njihovog poricanja, pa im Salih reče: "Uživajte u životu na vašoj zemlji još tri dana, nakon što ste je zaklali, a zatim će vam doći Allahova kazna. To je kategorički istinito obećanje."

Nakon što dođe Naša odredba da budu uništeni, izbavismo Saliha i vjernike koji su sa njim, kao vid milosti Naše, i sačuvasmo ih poniženja tog dana. Doista je tvoj Gospodar, o poslaniče, Jaki i Silni, i niko Ga ne može nadvladati, i zato je uništio prijašnje narode koji su poricali.

Kao da nikada nisu postojali u njihovim mjestima, kao da nikada nisu uživali u blagodatima, u lagodnom životu. Doista narod Semud nije vjerovao u Allaha, svog Gospodara, i daleko su od Allahove milosti.

Meleki dođoše Ibrahimu, 'alejhisselam, u ljudskom liku, donoseći mu radosnu vijest, njemu i njegovoj supruzi, da će dobiti Ishaka, a zatim Jakuba. Meleki rekoše: "Selam", a Ibrahiim im odgovori: "Selam", i brzo ode da bi donio pečeno tele i poslužio goste, misleći da se radi o ljudima.

Nakon što Ibrahim vidje da oni ne diraju tele, da ništa ne jedu, bilo mu je to čudno i sakri u sebi strah od njih. Nakon što meleki vidješe njegov strah, rekoše: "Ne boj se nas, nas je Allah poslao da kaznimo Lutov narod."